Znanstvena fantastika 80-ih je počela kao nastavak onoga što je bilo snimljeno 70-ih. Novi moto je bio: "Što snimimo, provlačit ćemo sve dok ne budemo mogli". Tako se tih deset godina živjelo više od kvantitete nego od kvalitete.

Tako je 1980. Snimljen „Superman II“. U njemu se naš junak s Kryptona obračunao s troje Kryptonaca koji su imali loše namjere. Također je imao posla i s Lexom Luthorom (Gene Hackman), i srediti ljubavne probleme s Lois Lane (Margot Kidder). Nakon dvije godine Christopher Reeve je ponovno obukao kostim i u „Supermen III“ zaigrao protiv superkomjutera.

Na jednom drugom planetu imenom Hoth skrivali su se mladi Luke Skywalker (Mark Hamil) i ostatak pobunjeničke flote pred snagama imperija. Darth Vader (David Prowse) u „The Empire Strikes Back“ (1981. USA) sve pokušava ne bi li pridobio Lukea na mračnu stranu Sile. Svi se slažu da je ovaj film najbolji dio sage. Lucas je imao težak zadatak: povezati film s prethodnim i ne nagovijestiti kraj koji će biti u „Star Wars: Return of the Jedi“.

Wolfgangs Petersenov „Enemy Mine“ (1985. USA) s Dennisom Quaidom i Loisom Gossettom Jr. je bio veliki flopp na kino blagajnama. Razlog tome je taj što film nema akcije, dinamike već je prije SF studija karaktera astronauta i aliena koji pokušavaju koegzistirati na neprijateljskom raspoloženom planetu.

Ron Howard je s „Coccon“ (1985. USA) napravio jedan miran SF film bez mnogo efekata i akcije. Film je izvrsna studija o međuljudskim odnosima. Nastavak je slijedio nakon tri godine ali u njemu nismo doznali ništa novog o Anteanerima.

Jednoj zagonetci je trebalo skoro 15 godina da bude riješena. Peter Hyams je 1984. snimio „2010: A Space Odyssey“. U filmu se radi o zajedničkoj akciji Amerikanaca i Rusa da stignu do Jupitera s nakanom da razjasne što se dogodilo s Discoveryem. Nastavak se dakako ne može mjeriti s prvim dijelom ali specijalni efekti Richarda Edlunda su zaista dobri i veoma realistično prikazuju svemirsko putovanje.

Također su Star Trek protagonisti iznenadno došli u kina s „Star Trek II: The Wrath of Kahn“(1982. USA). Kahn se u želio osvetiti Kirku jer mu je omeo planove još u epizodi TOS-a „Space Seed“. No, spas je stigao u zadnji tren od Spocka, koji je spasio posadu svojom herojskom žrtvom, potvrđujući svoj moto: „Dobro mnogih je važnije nego dobro pojedinca“.

Sasvim druge brige je imao Rick Deckard, koji živi u L. A. 2017. i kao detektiv lovi replikante (umjetne ljude). Replikanti su u filmu „Blade Runer“ (1982. USA) toliko slični ljudima da ih se samo pomoću testova može razlikovati. Decard ima pune ruke posla, a zaljubljuje su u Rachel (Sean Young) koja je također replikantica.

Spielberg se nasuprot tome drži dalje od mračnih scenarija, te sve stavlja na djecu, BMX bicikle, bezopasnog ljupkog aliena te tako 1982. snima „E. T.-The Extra-Terrestrial“, koji je dugo vremena bio najuspješniji film.

Nasuprot svemu tome u filmu „Time Bandits“ (1981. GB) radi se o bandi patuljaka koja pomoću vremenskih rupa putuje kroz stoljeća i pokušava pri tome zaraditi. Terry Gilliamov film prekraja povijest na svoj način i oslanja se pri tome na glavnog glumca. Tako je Robin Hood (John Cleese) u stvarnosti homoseksualac o njegova Marian muško. David Warner glumi „utjelovljeno Zlo“ kojeg nakon što svoje podanike u nekontroliranom izljevu bijesa eliminira, biva osuđen od „Boga“, jednog engleskog birokrata, i priveden pravdi.

Veoma zaposlen u to vrijeme je bio i John Carpenter snimajući svoj „The Thing“ (1982. USA) koji je ako niste znali Remake. Ali trebalo je još godina dok film nije bio priznat i okrunjen kao kultni film. U svakom slučaju Kurt Russel je rijetko bio u dobroj formi kao ovdje. Carpenter slavi ovim filmom jedan rijedak fenomen u SF, a to je krvavi kraj odnosno smrt glavnog junaka.

No, to nije bio slučaj sa „Star Trek III: The Search for Spock“ (1983. USA). Leonard Nimoy je od filma napravio „ Space – Opera “, s potpuno neprepoznatljivim Christopherom Lloydom kao Kligoncem i posljednjim nastupom Merritte Butricka kao Kirkov sin David. Nažalost Savik iz drugog dijela Kirrsty Alley je bila zamijenjena s beznačajnom Robin Curtis. U svakom slučaju Spock je na kraju bio živ, a Kirk je potvrdio svoje iskustvo s Klingoncima koje glasi: „Nikad ne vjeruj Klingoncu“.

James Cameron je slomio sve rekorde sa svojim Low–Budget–Movie „The Terminator“ (1984. USA), te je od Arnolda Schwarzeneggera napravio svjetsku zvijezdu. Dvije godine poslije J. Cameron je snimio „Aliens“, nastavak „Aliena“. U nastavku se Sigourney Weaver nakon sedamdeset godina vraća na planet na kojem je stradala njezina posada, ali joj ovaj put podršku pružaju marinci.

U Poul Micheal Glasersovom filmu „The Running Man“ (1987. USA) nalazimo ponovno Arnolda Schwarzeneggera u glavnoj ulozi. On glumi nepravedno osuđenog vojnika koji je žrtva svijeta zabave. Naime u jednom Showu mora trčati za život.

C. Reeve je po četvrti put obukao Supermanov kostim u „Superman IV: The Quest for Peace“ (1987. USA) te se suprotstavio spletkama Lexa Luthora. Ova dio je ocijenjen kao najlošiji.

Dolph Lundren je zaigrao He–Mana u „Masters of the Universe“ (1986. US ). Njemu je naravno suparnik bio Skeletor (Frank Langella), ali nažalost ovaj je film jedan od onih koji započnu kao SF avantura a završe kao Kiddy – Film. Rijetko da ga se tko danas sjeća.

Ali vjerujem da se svi sjećaju Cristophera Walkena u „Brainstorm“ (1983.). U filmu se radio o jednom tajnom projektu tj. o mašini koja prenosi osjećaje i iskustva na druge osobe.

Sa Sasvim se drugim problemima morala baviti Clark Kentova rođakinja Linda (Helen Slater). Njezin zadatak: nabaviti potrebni kristal koji znači spas njezinom narodu. „Supergirl“ (1984. USA) je bio neuspješan pokušaj Warner Bros. da uspješnoj sagi o Supermanu pridruži i ovu o Supergirl. Protivnicu našoj „Supergirl“ je bila vještica Selena (Faye Dunaway).

U međuvremenu se Luke Skywalker u „Star Wars: Return of the Jedi“ (1983. USA) borio s iskušenjima mračne strane Sile. Uspio je (u pravi tren za pobunjeničku flotu) uz očevu pomoć zlog Imperatora poslati u Pakao. Na kraju filma naši junaci u Ewok – selu slave pobjedu i kraj Imperija.

Klaus Kinski se okušao kao stvoritelj u „Android“ (1982. USA), a Bruce Boxleitner (poznatiji kao captain John Sheridan u jednoj od najboljih SF serija „Babylon 5“) glumi u „Tron“ ( 1982. USA ), a Steve Marin se zabavlja s jednim mozgom koji govori u filmu „The Man with two Brains“ (1983. USA).

U filmu „Innerspace“ (1987. USA) test pilot Tuck Pendelton (Dennis Quaid) završi uz pomoć jedne šprice u tijelu čovjeka. Joe Dante je iscenirao veoma dobru komediju, a film je Remake od „Fantastic Voyage“.

Znanstvenik Seth Brunde (Jeff Goldbum) je neznajući postao „The Fly“ (1986. USA), a Walter König je obukao astronautsko odijelo u “Moontrap“ (1988. USA), a Michael Pare je otišao na “Moon 44” (1989. USA) i došao u sukob s Malcolmom McDowellom.

Kris Kristofferson je susreo u „Millennium” (1989. USA) vremenske putnike, u „The Hidden“ (1987. USA) koristio je amebasti alien ljude kao marionete. MGM je 1984. dao snimiti SF sapunicu. Iz tog naloga MGM-a nastao je film „The Ice Pirates“ (1984. USA), koji je nasmijao mnoge.

Richard Donner je glumio u filmu „Explorers“ (1985. USA). To je još jedan u nizu nezaboravnih kič SF filmova. Godinu dana poslije glumi aliena u Carpenterovom filmu „Starman“ (1986. USA) koji uzima naličje i oblik preminulog muškarca te posjećuje udovicu preminulog muškarca te se nakon nekoliko dana vraća u svemir. U dubokom sjećanju ostaju samo specijalni efekti i Make up Ricka Bakera, koji je prikazao rast aliena od djeteta do mladića bez da je izrezao ijedan dio. Ali, film je veoma dosadan.

Dosada je bila strana riječ za bojnika Dutcha Schaefera (Arnold Schwarzenegger) koji je sa svojim ljudima u džungli morao ispuniti misiju. Pri izvršavanju misije on i njegovi ljudi došli su u kontakt s „Predator“ (1987. USA) koji je bio veoma koban za njih. Također smrt policajca Franka Murphya (Peter Weller) nije bila planirana, te je tako postao „Robocop“ (1987. USA), koji je na ulicama Detroita brinuo za pravdu i red. Paul Verhoevenovo brilijantno djelo o ovom čuvaru reda je imalo nastavke i TV seriju.

David Lynch, nakon nekoliko godina pripremanja, uspio je prenjeti roman „Dina” Franka Herberta na filmsko platno. Nažalost, Lynch je skratio roman jer ga je trebao prilagoditi scenariju radi lakšeg snimanja, te je tako ovo djelo izgubilo na svojoj veličini. Ipak ovaj film „Dune“ (1984. USA) nudi jedan veliki SF ep, zanimljive pješčane crve, mnoštvo glumaca, dobru produkciju, kostime i Designe. Iako je u to vrijeme ovaj bio tada veliki flopp s vremenom je dobio kultni status.

Kad zemlja nije uspjela odgovoriti na signale inteligentne sonde, bivša posada NCC 1701 morala se vratiti u prošlost po kitove, i učinivši to spasila je cjelu federaciju. „Star Trek IV: The Voyage Home“ (1986. USA) je komičniji nego njegovi prethodni dijelovi te donosi sasvim nove ideje. Nažalost prvobitna ideja da Kirk dobije sasvim novi Enterprise nije uspjela zbog smanjenja budžeta. Tako se Kirk morao zadovoljiti s prerađenom verzijom prethodnog broda.

Michael Keaton je 1989. obukao uski crni gumeni kostim i s arsenalom oružja krenuo u lov na prijestupnike. U „Batman“ (1989. USA) borio se tamni vitez protiv zlog Jokera (Jack Nicholson) i na kraju je svoj identitet otkrio novinarki Vicky Vale (Kim Basinger). Ovaj film je bio nadahnuće za još tri nastavka koji nisu bili tako dobri kao ovaj.

Također je u tim danima startala i nova avantura Star Treka. William Shatner je osobno preuzeo režiju i snimio „Star Trek V: The Final Frontier“ (1989. USA). Film je imao zanimljivu radnju i priču koja nažalost nije do kraja dovršena. Na kraju se samo možemo pitati što se dogodilo s budžetom od 32 milijuna dolara.

Lucas je ovu eru SF počeo sa Star Warsom a njegovi „Jedi vitezovi” su obilježili vrhunac razvoja SF-a. Sredinom 80-tih SF su počeli obilježavati jaki muškarci Stallone, Schwarzeneger te je SF dobio na drugom težištu, i tako je počela renesansa akcijskih filmova. S vremenom je ovo desetljeće bilo obilježeno i s novim nastavcima Star Treka i Zemckisovima “ Back to the Future “ trilogijom. Ali pod ovim su se filmovima podrazumijevali SF komedije nego bilo što drugo. Tada je ostalo samo da se prikloni novoj strategiji, i jednoj drugoj vrsti SF-a kao u “ Spacecop L.A. 1991. “ ( 1988. USA ). U tom filmu su se jedan policajac ( James Caan ) i njegov partner alien ( Mandy Patinkin ) zajednički borili protiv kriminalaca. Tako je ovaj film prije jedan policijski nego SF film.

Krajem 80-tih došli su mnogi scenaristi na ideju da radnju premjeste u more. Tako su najčešće žrtve morskih monstruma bili nevini mornarički oceanolozi. U morskim dubinama odvijala se radnja u „Deep Star Six“ (1986. USA), „Leviathan “ (1987. USA), i „The Abyss“ (1989. USA) Jamesa Camerona. „Abyss“ je bio čak i za Camerona težak film. Trebalo je ispričati priču o podvodnoj platformi „Deepcore“ i njegovoj posadi koji pokušavaju s mornaričkim specijalcima spasiti atomsku podmornicu. Trebalo je dočarati nepovjerenje i nervozu među radnicima i vojnicima, a još k tome i neočekivane slatke izvanzemaljce. U dubini mora susreli su izvanzemaljce dok je iznad njih harao orkan. Nekoliko godina poslije na tržištu se je bio pojavio tzv. „Director`s Cut“ ovog filma. On je bio dulji nego kino film (zbog duljine filma bilo je isječeno oko 30-ak minuta), te ga svi smatraju boljim nego kino izdanje.

Nakon što su monstrumi iz morskih dubina bili poraženi radnja se je vratila u svemir. U '90 se tako snimilo mnogo očekivanih nastavaka, a vidjeli smo neke zaista dobre filmove. No, o tome neki drugi put.