Flashback. Godina 1995. (Jedna prije ili poslije, nisam siguran, oprostite mi.) Sám sam doma. Pogled na veliki zidni sat - oko 18 sati. Super. Opet ništa na televiziji... Čekaj malo! Što je ovo? (Na ekranu upravo piše "Slijedi... Zvjezdane staze: Voyager".) Hmm... sjećam se nešto mutno pred par godina onog ćelavog kapetana na onom kako-se-zove-brodu. Nije bitno. Ajmo to odgledati.

Epizoda od sat i pol je završila. Wow. Pa nije to ni tako loše. Mogao bih ja to i nastaviti gledati. Kad je slijedeća epizoda? Za tjedan dana. Super. (End flashback)

Da. Tako sam razmišljao pred 6 godina. Danas je to drugačije. Kako? Pa osim Voyagera, kojeg sam neprekidno pratio sve četiri (plus nešto sitno od pete) sezone, prije oko godinu i pol sam pogledao svoje prve epizode The Next Generationa (da, sa onim ćelavim kapetanom). Tada sam polako prestao naručivati Voyagere i potpuno prešao na TNG-e. Jer sam shvatio da je Voyager nula prema TNG-u. Ali dobro, o ukusima se ne raspravlja (iako smo to stanoviti The Desert i ja zanemarili u jednom flejmu na hr.rec.sf.startrek).

Ali ipak - činjenice su činjenice. I one su protiv sadržajne kvalitete Voyagera. Tokom svih godina, Voyagerov producentski tim je uspješno obavio svoj zadatak - da manje od 10% epizoda budu baš "dobre" po mišljenju većine ST fanova. Prvih nekoliko sezona su nas davili sa Vidijancima i njihovim "fagom", te sa Kazoncima i Seskom koja se njima pridružila. Zijev. Epizode su totalno nepovezane, čak ni one povezane nemaju previše smisla. Nitko se niti ne želi držati kontinuiteta i kanona Star Treka. Događaju se napražljive pogreške kao što je ona sa (najmanje) 18 (slovima: osamnaest) uništenih shuttleova tijekom prvih pet sezona. Voyager je malen brod, dug svega 150 metara. Njegov shuttlebay teoretski ne može primiti 18 shuttleova, a konstrukcija novih zahtijeva i novu warp jezgru (a, joj, njih nema baš previše, je li?). Tada (u drugoj sezoni) svjedočimo "izvrsnoj" epizodi "Threshold" u kojoj Tom Paris uz pomoć običnog shuttlea uspijeva probiti barijeru od warp 10 i postepeno se pretvori u guštera. Nije bitno što shuttle može maksimalno doseći warp 5.8 i što za probijanje warp 10 barijere treba beskonačna energija!!!!

Tada dolazi četvrta sezona, u kojoj dolazimo do Borga. Scenaristi su shvatili da nitko više ne želi gledati tupaste Kazonce i dosadnu Sesku, pa zato ubacuju novu seksi članicu posade, Seven of Nine (koju glumi Jeri Ryan), a rješavaju se Kes koja isto nije bila previše zanimljiva. E, tada dolazi do saveza malog Voyagera i ogromne Borg kolektive zato jer je Doktor uspio izmisliti oružje protiv vrste 8472 koja ubija Boga u Borgu. Dobro, to još možemo progutati. Nedugo zatim, gledamo dvodijelnu epizodu "Year of Hell" gdje se zbog vremenskog broda stvari oko Voyagera mijenjaju. Na kraju, vremenski pravac se resetira, i Voyager kreće drugim kursom. E, sada. Ako se sve resetiralo, nije li Janeway opet trebala odlučiti da žele proći istim putem? Nije? Dobro. Ta epizoda je primjer kako Voyagerovi scenaristi rješavaju stvari - resetiraju vremenski pravac (ovo koriste u još nekoliko epizoda).

U petoj sezoni kontinuitet ST-a je srušen na koljena i moli za milost - "Dark Frontier". U ovoj dvodijelnoj epizodi vidimo kako ekipa s Voyagera infiltrira Borgovu kocku i spašava Sedmu od Devet. Vidimo i flashbackove od prije 20-ak godina kako Sedmini roditelji prate jednu kocku. Kako to? Pa u TNG-u smo vidjeli da je prvi susret s Borgom bio nešto kasnije! (Ma daj, koga briga! Glavno da namlatimo pare!, reče Braga.)

Kraj šeste sezone - "Unimatrix Zero" - Janeway opet baca Kolektivu na koljena (Braga u isto vrijeme stavlja sačmaricu ST kontinuitetu pred oči).

Kraj sedme sezone. Famozni "Endgame". (Ime "Endcrap" mu bolje pristaje ako mene pitate.) Janeway iz budućnost donosi oklop i torpeda kojima Borg ne može ništa. Nakon malo (sat vremena) preseravanja, Janeway (iz sadašnjosti) odlučuje skratiti put kući i uništava Kraljicu i dobar dio Kolektiva. (Braga ubija kontinuitet ST-a s nekoliko šutova iz sačmarice, point-blank range). Ali, sva sreća! Scenaristi stišću tipku reset i Voyager se vraća kući nakon sedam godina, ali ono uništenje kolektive se, na svu sreću nije dogodilo! A gla čuda, kako smo se doma vratili za sedam godina, Sedma i Chakotay nam ostaju živi! Blago nama!

Ali nismo mi fanovi jedini koji su pljuvali po Voyageru. A, ne! To su činili i neki od glavnih glumaca (ponajprije Garret Wang i Robert Beltran), jer im likovi (Kim i Chakotay) nisu dobili skoro ništa prostora za razvoj. U prvom planu su bili Sedma od Devet (a što ćeš, kad ti je dečko glavni producent serije!), Doktor i kapetanica.

Eto, to je kratak sažetak Voyagera. Nadam se da ste uživali. Komentare šaljite na mail ili me popljujte na hr.rec.sf.startrek. Kako hoćete.