U utorak, 30. kolovoza ove godine održana je premijera kazališne predstave "Tea at five" u Sjevernoj Kaliforniji. Kate je i nagrađena za ovu predstavu u kojoj predstavlja legendu malih ekrana, Katharine Hepburn. Ovo je deveta izvedba na kazališnim daskama u tri godine. Mnogo Mulgrewinih holivudskih prijatelja, iz svijeta Star Treka i izvan njega, prisustvovali su izvedbi u Pasadena Playhouseu. Gosti su bili John de Lancie ("Q"), Harry Groener ("Sacred Ground", itd.), i Sharon Lawrence ("The 37's"), uključujući i izvršnog producenta Ricka Bermana. Druga poznata lica bili su Jane Kaczmarek ("Malcom u sredini"), Jack Klugman, Jo Anne Worley i Martin Mull. Mulgrewin bivši šef Kerry McCluggage, nekadašnji čelnik Paramounta i trenutni predsjednik odbora kazališnih direktora, također je bio tamo, kao i John Wentworth, izvršni dopredsjednik Paramounta. "Tea at five" izvodio se do 2. listopada u Pasadena Playhouseu, kalifornijskom kazalištu.

listopad, 2005.

U intervjuu danom za ST.com, održanom u knjižnici Playhousea, kat iznad kazališta, otvoreno je govorila o ulozi kojoj se trenutno potpuno posvetila, kao i samoj sebi.

Q: Što trenutno smatrate svojim domom?
Kate Mulgrew: Moj dom je New York. Muž mi zapravo živi u Clevelandu, on je službenik, pa zato mnogo putujemo. Ali formalno stanujem u New Yorku.

Q: Imate li i dalje kuću ovdje u Los Angelesu?
KM: Ne, prodala sam je kada je serija završila. Ali smjestila sam se u apartman, što mi odgovara. Ovdje ću biti šest tjedana, a zatim idem natrag u New York.

Q: Na konvenciji u Las Vegasu spomenuli ste da selite predstavu u London.
KM: Da, London je trenutno u planu. To bi se ostvarilo na proljeće 2006. Još nije definitivno, ali mislim da će se ostvariti.

Q: Razgovarajmo malo o pozadini svega toga. Kako ste se sjetili showa?
KM: Ovu predstavu za mene je prije tri godine napisao Matthew Lombardo. Imali smo obostranog prijatelja koji nam je bio veza. Zvala se Nancy Addison i bila mi je zaista dobra prijateljica – tada je umrla. [Nancy Addison bila je glumica u sapunicama, umrla je od raka 2002.; produkcija je posvećena njoj]. Gledali su epizodu Star Trek: Voyagera, i Lombardo je samo rekao, "Ta glumica trebala bi glumiti Katharine Hepburn." Ona je potom rekla, "Ta glumica je moja najbolja prijateljica. Ti to samo napiši a ja ću joj predati." I zaista je napisao scenarij, i to u tri dana. Pročitala sam ga u garderobi u Paramountu, i pomislila sam: Hoće li to biti moguće uspješno napraviti, pošto je Hepburn bila zvijezda? Potom sam pomislila: Moglo bi biti savršeno za moj premještaj sa televizije na kazališne predstave, što ionako dugo želim. Rekla sam, "Naravno, možemo probati."

Q: Kakvu vrstu istraživanja ste pripremili za ulogu? Jeste li pogledali neke filmove, intervjue...?
KM: Pogledala sam sve. Ne postoji dokumentacija koju nisam vidjela. Moje istraživanje bilo je iscrpno. Srećom bila sam u Hartfordu, Connecticutu, njenom mjestu rođenja, pa je knjižnica bila vrlo korisna – hrpa informacija. Pogledala sam sve njene filmove, sve njene dokumentarce, sve dokumentarce o njoj i Spenceru Tracyju. Pročitala sam svu literaturu, svaku knjigu, svaku biografiju.

Q: Koliko vremena ste potrošili na istraživanje?
KM: Tjedne. I još uvijek istražujem.

Q: Koje ste karakteristike Katharine Hepburn uključili u svoju izvedbu?
KM: Bezbrojne. Prvo čitam tekst. Kad je pratim u filmovima i čitam o njenom životu, pronađem ono što mislim da je osnova njezinog karaktera. U ovom slučaju, to je ranjivost, kao vodeća karakteristika u prvom činu. U drugom činu, ranjivost je popraćena tugom, što vodi do osuđivanja same sebe. To se pogotovo ističe pošto je bila starija žena. Zbija šale na svoj račun, na vrlo iskren način. Što se kraj sve više bliži, ona oprašta samoj sebi. U prvom činu, u 31. godini života, još uvijek se voli hvaliti. Velika je filmska zvijezda. Osjeća se očajnom, u strahu da više neće biti tražena u Hollywoodu. Vraća se kući u Fenwick, što često čini. Obitelj joj je bila najbitnija. Štiti sebe i privatni život. U tome je bila stručnjak, i ta istaknuta diskrecija učinila ju je zanimljivom i intrigantnom publici. Zbog toga u prvom činu nastojim istaknuti ranjivost iz mlade Kate. Ona je na misiji, još uvijek definirana savjetima svojih roditelja. Ne želi razočarati oca – što bi mladoj Kate bilo neprihvatljivo nakon bratova samoubojstva – pa odlučuje ostvariti sve što bi htio njen brat, plus sve što i ona sama želi. U obitelji Hebpurn veličina je bila najvažnija. Zato nije smjela biti samo glumica, već je morala biti velika filmska zvijezda. Hepburnove nije zanimao Hollywood – prezirali su ga. Bili su intelektualci i politički aktivisti. Nekonvencionalni, neortodoksni u svojem razmišljanju, što ju je uvelike oblikovalo. Da bi je Hepburnovi prihvatili morala je biti veoma disciplinirana u svom umijeću. Čak ni nakon što su joj roditelji umrli, nije od toga odustala ni na trenutak. Uvijek se vraćala kazalištu, onome što ju je plašilo, što ju je izazivalo. Bila je čarobna, kamera ju je obožavala. To je život žene koju je obuzimala tuga vrlo rano u životu. I to razumijem, jer sam i sama bila takva. Mnogo je bizarnih podudaranja. Ja potječem iz vrlo velike irsko-katoličke obitelji; ona je također iz velike obitelji. Ja sam najstarija kćer, kao i ona. Njen stariji brat zvao se Tom, a moj također. Brat joj je umro, meni dvije sestre, a bile smo i u istoj dobi kada se to dogodilo. Mnogo se očekivalo od nas – jedino što sam ja odabrala drugi smjer, u smislu onog što sam bila spremna žrtvovati, a što ne. A moj privatni život nije bio među stvarima koje sam spremna žrtvovati.

Q: Ona se jednom udala, nakratko, ali nikad nije imala djece.
KM: Nije željela djecu. Ili je tako samo rekla. Vjerujem da uz takvu karijeru, ni ne možeš. Ali to sigurno nije moj izbor, jer sam svjesna da umiremo, i postoji još mnogo stvari za koje je vrijedno živjeti. Ali, ona je tako odabrala, bila je vrlo jasna u tome, i toga se držala. Žalila je za Luddiejem [Ludlow Ogden Smith, njen muž tijekom šest godina]. Voljela je svoga muža; bio je vrlo dobar prema njoj. Bilo joj je žao što ga je povrijedila. To je jedino radi čega se kaje.

Q: Za vrijeme ove predstave na terenu ste već tjednima, pa i mjesecima. Kako to utječe na vaš osobni život?
KM: Vrlo mi je teško. Zaista volim svoga muža i obitelj. U travnju sam navršila 50 godina. Ne znam kako da opišem osjećaj koji me proganja – svjesna sam da je većina mog života prošla, a zaista ga ne želim uzalud trošiti. Glumim cijeli život, 35 godina.

Q: Iskoristili ste svoj dar i podijelili ga s drugima.
KM: Nadam se. Ali gledam dalje od toga, kako se moj kraj bliži. Voljela bih da sam rekla i druge stvari, istražila druge načine. Vrijeme brzo odmiče. Postaje mi sve teže, osjećam da me nešto vuče. Želim provoditi više vremena s ljudima koje volim. A volim i samoću – to me sve više privlači. Zapravo sam je oduvijek voljela. Želim čitati, razmišljati, ne ostaviti za sobom otisak noge u pijesku. Moji roditelji umiru – otac mi je umro, a i majka će ubrzo. Pitam se, čemu sve to? Preuzeti rizik. Koga zapravo volim? Koliko ih volim? Kako znam da ih volim? Vrlo sam zauzeta razmišljanjem. Što sve to znači? Što se više na to navikavam, sve manje shvaćam.

Q: Što više znate, shvaćate da zapravo ne znate.
KM: Točno. A tu su i silne, neizdržljive čežnje – koje nisam osjećala dok sam bila mlada. Bila sam muškarac cijelog svog života, čvrsta, tvrda. Voljela bih se samo opustiti, i razmišljati. To sam i učinila ovog ljeta sa sinom. Upravo sam se vratila iz Irske; bili smo na jednom primitivnom mjestu, poluotoku Beara. Tamo sam bila mnogo puta, ali sa sinom mi je bilo predivno. Bili smo tamo pet tjedana, u jednoj sićušnoj kolibi, upola ove sobe. Poluotok je zaista bio prekrasan. Navršila sam 50 godina, a on 21, i bilo nam je divno, gotovo mistično.

Q: Osjećaš li određenu povezanost s Irskom i tamošnjim ljudima?
KM: Volim Irsku, i volim Irce, jer sam i Irkinja i Amerikanka. Oni su kompliciran narod, pun nerazriješenih osjećaja. Obožavam ih. Ali zapravo sam anglofil. Za mene su Englezi oni koji su promijenili svijet, i to nastavljaju činiti. Kada bih birala gdje ću živjeti, mislim da bi to bila Engleska.

Q: Ako predstavu preselite u London, koliko ćete dugo ostati?
KM: Oko 8-12 tjedana. Planiramo kazalište Duke of York's. Redatelj ima tri kazališta na popisu, ali Duke of York's je svima prvi izbor. West End je prekrasno kazališe, bila sam tamo. Zbog toga se radujem.

Q: Predstava bi tamo trebala biti veliki hit.
KM: U Londonu su voljeli Hepburnicu. Glumila je u "The Millionairess" (1950-ih), što je ostvarilo nevjerojatan uspjeh. London je jednostavno ostao bez riječi. Mislim, [Hepburnin glas] "Te stvari koje čini, smatrali su to sjajnim!" Znate? Zaista su to smatrali sjajnim! Fascinirao ih je njen Yankee naglasak. [Hepburnin glas] "Tko tako govori?" Ona je to izmislila! Njena braća i sestre ne govore uopće na taj način. "Samo ona tako govori." I bila je vrlo pažljiva u tome, i vrlo pametna. Jer ako odete u Hollywood i "govorite tako u 1935., ljudi će vas slušati." Znala je točno što radi.

Q: Želite reći da je sve planski radila?
KM: Potpuno planski. I sada znam točno koliko je sve planirala. Ako bi se udebljala samo kilogram, gladovala bi tjedan dana. Bila bi na okrutnoj dijeti, pazila na sve.

Q: Da li je napisala autobiografiju?
KM: Strašnu. Zove se "Ja". Pisala je kao što je govorila.

Q: Je li u njoj bilo otkrića kakvih tajni?
KM: Ne, naravno da ne! Ali ima stvari o Johnu Hustonu i Humphrey Bogartu, i slatkih pričica o tome kako su preživjeli u Africi jer su bili pijani cijelo vrijeme. Alkohol je ubio malariju. Ali nikad nije pričala o svom bratu [koji se ubio kao tinejdžer]. Nikada ne priča o žrtvi [Spenceru] Tracyju. Vrlo je zanimljivo odlučiti biti jedinstvena, srušiti vrata Boy's Cluba, činiti besprimjerene stvari u 30-ima, i zatim živjeti sa oženjenim muškarcem 27 godina.

Q: Jesu li doslovno živjeli zajedno?
KM: Nisu živjeli zajedno. Otišli bi kući. On nikada nije ništa rekao svojoj ženi, htio ju je zaštititi. Zašto bi se i razveo od Louise da bi se oženio Hepburnicom, kada je spavao sa Ingrid Bergman? Spavao je sa svakom ženom u Hollywoodu! Kada nije bio pijan. Bio je vrlo pametna, talentirana, sjajna osoba. Ali nije htio narušiti svoj stil. Njihova ljubavna afera – to je čisto moja pretpostavka, pošto nema dokumentacije o tome – njihova romantična seksualna afera bila je vrlo kratka. Možda nekoliko godina. Njihovo prijateljstvo trajalo je 27 godina. Da, bilo je to romantično prijateljstvo. Ali mislim da se ona brinula o njemu – to je ono što je činila, i ono što je željela činiti.

Q: Je li bila zaljubljena u njega?
KM: Da, pogotovo u početku. Voljela ga je. Mislim da je on jedini muškarac koji ju je ikada razumio. Zbog toga ju je mogao ostaviti i ne biti kažnjen. Kada je Tracy umro, Hepburn je bila s njim, i pozvala je Louise. Louise je odmah stigla, pogledala u Hepburn i rekla, "Mislila sam da si samo glasina." To se može vidjeti u predstavi.

Q: Postoji li nešto u predstavi što je vjerojatno ili kontroverzno?
KM: Kad navedem nešto opasno na pozornici, provjeravam to u tri izvora kako bih bila sigurna. Samo dvije stvari koje izgovorim mogu se smatrati opasnima, ali pronašla sam tri potvrdna izvora za obe te stvari. To me zadovoljava, po pitanju časti. Ovo je počast ženi koja je vrlo kompleksna. Hodala sam pažljivo po minskom polju njenog života, da ne bih spomenula nešto što je čista špekulacija. Ovo nije imitiranje, ovo je ostvarenje. Zbog toga još uvijek radim na predstavi. Mislim da bi mi bilo zaista dosadno i zamorno kada bih samo glumila drugu osobu. Ali o njoj svaki put pronalazim nove stvari. Kao i ona sama. Bila je nevjerojatno fascinirana sobom. To je ono što me pokreće. Kada je žena sama, ona čini nešto što mi koji nismo sami, ne možemo. Njoj je bila potrebna karijera. Ja mogu pozvati sina. Mogu naći potporu kod muža. To mi je više nego dovoljno. Ali ona, kako joj se kraj bližio, mora da je bila izuzetno usamljena. Pogotovo nakon što je Tracy umrla. Žrtva je bila golema. To je vrlo dirljivo. Znate li koje su bile njene zadnje riječi? Dina Merrill mi je rekla. Velika je glumica, bila udana za Cliffa Robertsona, iznimne ljepote, i nasljednica. Bila je velika prijateljica Hepburnice. Došla je vidjeti izvedbu predstave u New Yorku. Prišla mi je iza pozornice i rekla, "Ovo je upravo nevjerojatno – ista si ona." Odgovorila sam joj, "Reci mi nešto o njoj." Rekla mi je, "Otišla sam prije šest mjeseci u Fenwick, vidjeti je..." Na kraju svog života živjela je u spavaćoj sobi, u krevetu – imala je 96 godina – i samo bi satima gledala kroz prozor, u more. Dina je sjedila u sobi s njom, a Hepburn bi samo gledala kroz prozor. Dina joj je rekla, "Kate, Dina je ovdje. Samo sam došla da ti kažem kako mi nedostaješ, da li ti mogu kako pomoći?" Hepburn se potom okrenula prema njoj, i rekla, "Pokušavam... riješiti... zagonetku!" Zatim je ponovno gledala prema moru. Upitala sam je, "Što misliš, što je bila zagonetka, Dina?" Odgovorila mi je, "Značenje njenog života. Ne možeš biti tako pametna i tako talentirana, a da ne možeš riješiti značenje svog života." Mislim da je govorila, "Kakav sam to život imala? Tko je prava Kate? Jesam li se previše stvari odricala?" To su pitanja kojih se upita svaka zamišljena osoba. Ali malo nas je velika filmska zvijezda, zar ne? Uvijek su govorili kako je ona druga najpopularnija osoba na svijetu, uz Papu. Postoji razlog za sve to – konflikt. Mislim da to nikad nije riješila. [Hepburnin glas] "Mogla je tako govoriti u filmovima, i biti 'Žena godine', bla, bla..." Vidim da je bila vrlo ranjive, osjetljive prirode, ispod površine. Kamera to nije primjećivala. Ne znam – sad već idem u psihologiju, ali to je ono što ja mislim.

Q: Koliko je to utjecalo na tvoju izvedbu lika?
KM: Morat ćete sami vidjeti. Nadam se da sam je uspješno predstavila. Inače ne mislim da bih s time trebala nastaviti. Ali predstava je vrlo zanimljiva. Pokreće se gotovo sama od sebe. Da je ona bila samo obična Kate Hepburn, predstava ne bi postigla uspjeh. Ali Hepburnica je bila ljubimica Amerike, što Joan Crawford i Bette Davis nikad nisu uspjele biti. Kate Hepburn je sve što volimo, sve na što smo ponosni. Kada govorimo o filmskoj zvijezdi, i želimo to potkrijepiti primjerom, to je uvijek Hepburn. Bila je toliko različita od drugih. Ona čini žene ponosnima, a i muškarce. To je vrlo zanimljivo.

Q: Izvodili ste predstavu u New Yorku kad je Hepburn umrla. Kakav je to učinak imalo?
KM: Možete i sami zamisliti. Tu noć izašla sam na pozornicu. Mislila sam, "Ovo je ironično. Ostvarit ću život glumice koja nije htjela ništa drugo osim onog što ja činim, a to ne može više činiti jer je umrla." Odradila sam svoj posao, i kad je bio završen, obratila sam se publici, "Ovo je bilo teško. Sjednimo svi zajedno jednu minutu i sjetimo je se. I zapamtimo da je ovo mjesto koje je najviše voljela." Tri minute bila je tišina. I zatim nagli pljesak, posvećen njoj. Svi su plakali za izvanrednom osobom. Teško je sada vjerovati da je otišla.

Q: Da li je znala da se izvodi predstava?
KM: Naravno. Njena obitelj otišla je na premijeru u Connecticut, Hartford. Nije im se svidjela. Ja sam im se svidjela, ali tekst nije. A zašto i bi? To je tako privatna stvar!

Q: Da li je bilo kakvih pravnih pitanja oko predstave?
KM: Da je bilo ikako kontroverzno, njena obitelj bi to zabranila, ali nije. Zato smatram da je sve u redu. Jedino je bila upitna Hepburnina privatnost. Mislim da se ne bi imala zašto brinuti, ne bi bila razočarana.

Q: Znači iako obitelj ne prihvaća predstavu, niste imali nikakvu potrebu za njihovim odobrenjem?
KM: Da. Ona je javno vlasništvo. Znam da je Katharine Houghton vjerojatno željela napisati sama predstavu o svojoj teti. A mi smo je nokautirali. Onda je normalno da neće biti baš zadovoljna, zar ne? Ne krivim je. Ali to je život.

Q: Što mislite o nastupu Kate Blanchet u ulozi Hepburnice u "The Aviatoru"?
KM: Njena sam velika obožavateljica. Najdraža mi je od svih mladih glumica. Ali to nije bio film o Kate Hepburn. Nije se mogla dovoljno posvetiti ulozi. Dobro se držala pošto je imala samo 30 minuta filma za svoju ulogu. Ali film je bio o Howardu Hughesu! Kakva šteta. Scorsese je trebao obraditi Hepburnin život. Svidjela mi se u filmu. Pitate me kao glumicu koja ju je glumila tri godine na pozornici, uspoređujući to sa 30 minuta filma, snimljenih u mjesec dana. Ja sam bila povlaštena cijelo to vrijeme.

Q: Spominje li se Howard Hughes u predstavi?
KM: Da. Ona pokušava s njim prekinuti čim se zastori podignu. Što je, naravno, i učinila. Mislim da je bio vrlo dosadan i narcisoidan. Opsjednut samim sobom! Vjerojatno se tome smijala, i konstantno gledala na sat. Možda joj se i svidjelo, smatrala je to intrigantnim, kao i ostale elemente u svom životu. Ali u svakidašnjem životu, vjerujem da nije bila toliko oduševljena.

Q: Osim ove predstave, gdje još možemo očekivati vašu ulogu?
KM: Pitanje bi trebalo biti: Tko ste vi? Problem s glumcima je što su oni definirani onime što čine, i onime što će sljedeće činiti. Da li smo još uvijek popularni, da li još uvijek radimo, da li smo traženi? Nisam zauzeta kao Patrick Stewart! I mislim da toliko ne želim biti. Želim glumiti Kleopatru, ali to ću učiniti sljedeće godine, u New Yorku. A ovo ću preseliti u London. Također želim izvesti i novu predstavu pod nazivom "Bogate žene", što je napisao Eduardo Machado, moj bliski prijatelj sa Kube. Zato ćemo to izvesti na festivalu Humana. Radim mnogo u kazalištu. A moram provesti i mnogo vremena sa svojim mužem.

Q: Da li Tima još uvijek zanima politika? Bio je kandidat za guvernera Ohija 2002. godine.
KM: On je sada okružni povjerenik u Ohiju. Od njega se želi da zasjedne u Senat. Zabrinuta sam za njegovo zdravlje. Ali još sam zabrinutija za njegovu sreću. Ako želi u Senat, ili ako želi na Mjesec, bit ću mu potpora. Ali sljedeći put ostavit ću sve drugo i zaista biti s njim. Stat ću s radom, sve zaustaviti. Bar nekoliko godina. Muškarci vole male utjehe, što ženama toliko nije potrebno. Osim toga, obožavam ga. Ne želim žaliti za izgubljenim kada umre.

Q: Bila je to velika tragedija, kada je Ohio izgubio 16 Marinaca u Iraku početkom kolovoza.
KM: Bila sam na sprovodu sa svojim mužem. Upoznala sam majku jednog Marinca koji je poginuo. Rekla mi je da je veoma tužna. Ali još više bijesna.

Q: Ne morate na ovo odgovoriti ako ne želite, ali, kako je vaša majka?
KM: Umire. U posljednjoj je fazi. Već je dugo u krevetu. Posjećujem je oko tri puta na godinu, u rodnom gradu Dubuque, u Iowi. Ne zna da sam tamo. Čuva je nekadašnja dadilja mojih sinova, s kojom sam duboko povezana. Kada mi se mama razboljela, a djeca odrasla i otišla, rekla mi je "Ja ću se brinuti o njoj, Señora. Želim to učiniti." Stvarno je anđeo. Moja majka ima 77 godina. Njen imunološki sustav polako će se gasiti. Ja sam glasnogovornica udruge za Alzheimerovu bolest, pa sam naučila dosta o tome. Već sad spava cijelo vrijeme, mora je se hraniti. Kada hranjenje postane problem, vjerojatno ćemo je morati poslati u bolnicu. Ne bih željela više govoriti o tome.

Q: Hvala vam na otvorenom razgovoru. Radujemo se vašoj predstavi.
KM: Nadam se da će vam se svidjeti. Javite mi što mislite, može? Lažite ako vam se ne sviđa. Život je prekratak, ne vjerujem u svu tu iskrenost.

Q: Hvala vam što ste predstavu doveli u Južnu Kaliforniju.
KM: I ja sam oduševljena. Imam dobar osjećaj što se tiče ovog kazališta. Pasadena se čini pravim mjestom. Pozornica je savršena. Akustika je sjajna – što mi je uvijek problem – ali ovo je odlično.

Q: Hvala vam na vremenu za razgovor. Sretno!