Ono što me potaklo na pisanje je manje-vise uvriježeno mišljenje da je Voyager bio dobar prve tri sezone, sada preko praznika sam imao priliku ponovno odgledati nekoliko epizoda i istina je da je Voyager bio bolji tokom prvih par sezona, ali ipak daleko od dobrog.

Voyager je od svog samog početka imao jasan i prokleto očit cilj - povratak u Alfa Kvadrant. Također, nekoliko tema koje su se nametale su nedostatak resursa i prisiljenost dviju do tada ne baš prijateljskih posada da rade skupa. No u prvih par sezona, kao i kasnije, tomu nema traga. Osim pokojih epizoda tipa "Eye of the Needle" gdje je povratak nadohvat ruke ali sve propada i situacija se vraća na početak, nema nikakvog napretka; te "Learning Curve", epizode o problemima integracije Maquisa u posadu, na kraju koje je problem nestao i zaboravljen je do Worst Case Scenario gdje jedini problem rade hologrami. I to Seske, kardasijanske špijunke. Zadnja dobra epizoda s njom je upravo "State of Flux" iz prve sezone, u kojoj se otkriva da je ona zapravo špijunka.

Kasnije ona i Kazonci postaju komični, love Voyager pune dvije godine tisućama svjetlosnih godina. Zašto? I koji je bio motiv onog Maquisa koji je pomagao Seski? Do tada se borio protiv Kardasijanaca, a odjednom mu je Seska best-friendica. Čudno. Kad smo vec kod toga, postojao je barem nekakav, iako nelogičan kontinuitet u radnji. Pri tome mislim da je Voyager pune dvije godine bio u prostoru Kazonaca i Vidianaca. To je ipak 2000 ly, za tako jadnu rasu kao sto su Kazonci, daleko previše prostora. Govoreći o tim lukovima u priči da spomenem i onu epizodu kada Paris napušta Voyager. Kada je jedini konflikt među likovima (izmedju Chakotaya i Parisa) koji se protegnuo duže od dvije epizode (koliko god i tada izgledao izforsirano) zapravo varka da bi se otkrio špijun, to mnogo govori o dramatizaciji serije.

Da ne duljim to je sve zasada, mali dio onoga sto sam planirao napisati, ali vjerujem dovoljno za početak rasprave, o ostatku ću postati drugom prilikom.